IZ OSTAVŠTINE VALPOVAČKIH VLASTELINA
17. lipnja, 2020

Današnje orgulje u Kapeli Svetog Trojstva u valpovačkom dvorcu ubrajaju se među najvrijednije orgulje ovog kraja. Takvo mišljenje još su u 20. stoljeću dali profesor Ladislav Šaban s Muzičke akademije u Zagrebu i profesor Izak Špralja sa Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U njihovom zapisniku o stanju instrumenta iz 1975. godine između ostalog stoji: „…Izradba kućišta iz najkvalitetnije hrastovine, svirale izrađene od najfinijeg kositra ili hrastovine, vrhunska kvaliteta! Skupocjen instrument iz radionice najpoznatijeg mađarskog graditelja, sposoban za koncertno sviranje, jedan od najvrjednijih spomenika kulture ove regije… Zbog izuzetnog značaja ovog instrumenta u kulturnom životu druge polovice 19. stoljeća u Slavoniji, zbog vrhunske majstorske izradbe u najkvalitetnijem materijalu, prijedlog kategorije: prva.“

Valpovačke orgulje u Kapeli Svetog Trojstva izradio je jedan od najuglednijih i najcjenjenijih graditelja orgulja Austro-Ugarske Monarhije, Josef Angster. Svoj je zanat izučavao kod nekoliko graditelja orgulja iz Austro-Ugarske Monarhije, Švicarske i njemačkih država, no najveći je trag ostavilo naukovanje kod čuvenog pariškog graditelja orgulja Aristide Cavaillé – Colla, prema mišljenju mnogih stručnjaka, najvećeg graditelja orgulja 19. stoljeća. Od povratka u Austro-Ugarsku Monarhiju i pokretanja vlastitog obrta pa do kraja svog radnog vijeka, Josef Angster je na prostoru današnje Hrvatske postavio 45 orgulja od kojih su najvrijednije upravo one u Valpovu. Orgulje je naručio treći valpovački vlastelin barun Gustav Hilleprand von Prandau koji nije bio zadovoljan s dotadašnjim orguljama koje je u kapeli dao postaviti njegov otac. S obzirom da je Gustav Hilleprand von Prandau bio vrsni amaterski orguljar i veliki patron glazbe i kulture, želio je dobiti vrhunski instrument zbog čega je posao povjerio već etabliranom Josefu Angsteru. Ugovor o izgradnji i postavljanju orgulja u kapeli je potpisan 28. svibnja 1875. godine i iznosio je 3000 forinti od kojih je 1000 plaćeno kao predujam. Šestog kolovoza iste godine načinjen je aneks ugovora prema kojemu je ukupna vrijednost izrade orgulja povećana na 4000 forinti. Koliko je barunu stalo da se posao završi što prije govori i njegov brzojav iz Beča 5. rujna 1875. godine u kojemu Jozefa Angstera požuruje da do studenog posao treba biti završen. Zbog drugih narudžbi i poslova koje je Jozef Angster imao, valpovačke orgulje su montirane i predane na upotrebu 14. travnja 1876. godine na Veliki petak. Na preuzimanju su bili prisutni profesor Zellner, tajnik udruge prijatelja glazbe u Beču, Ivan Nepomuk Hummel, profesor na Realnoj gimnaziji u Osijeku, kapelnik i orguljaš župne crkve svetog Mihaela Arkanđela u Tvrđi te grof Konstantin Normann i njegova obitelj. Angsterove orgulje su bile mehaničkog sustava s 18 zvučnih registara na 2 manuala (C-f) i pedalu (C-d) te nekoliko spojeva i kolektiva, stopalo za žaluzije i mehanizam za tremolo efekt. Nakon svečane primopredaje orgulje su služile za privatno barunovo muziciranje i izvođenje sakralnih djela za vrijeme bogoslužja sve do 1945. godine. Nacionalizacijom dvorca orgulje bivaju zapuštene no nakon stvaranja samostalne Hrvatske i obnove dvorske kapele pristupilo se i temeljitoj obnovi orgulja 2003. godine koju je obavila umjetnička radionica iz Zagreba „Heferer“. Od tada se instrument održava i prema potrebi servisira te se koriste u koncertnim prigodama kao što će biti u petak 19. lipnja 2020. godine kada u Valpovu u 20:00 nastupa Bach trio.